Kada preduzeće dođe u fazu prestanka poslovanja, bilo putem stečajnog postupka ili likvidacije, zaposleni se često nađu u pravnoj i egzistencijalnoj neizvjesnosti. Koja su njihova prava, šta se dešava sa radnim odnosom, kako se obračunava otpremnina, i na koji način mogu ostvariti svoja potraživanja – sve su to pitanja na koja zakon daje precizne odgovore. U ovom tekstu objasnićemo ključne razlike između stečaja i likvidacije iz ugla zaposlenih i dati praktične savjete kako da zaštitite svoja prava u skladu sa zakonima Crne Gore.
Za zaposlene koji rade u preduzećima koja ulaze u stečaj ili likvidaciju, razumevanje svojih prava može značiti razliku između dobijanja isplate dugova i gubitka potraživanja. Stečaj i likvidacija nisu samo poslovni procesi koji se tiču vlasnika firme, već i ključnih prava radnika koji mogu biti pogođeni ovom situacijom.
Zaposleni u stečaju i likvidaciji imaju pravo na isplatu svojih neisplaćenih zarada, otpremnina i drugih naknada. Međutim, različiti postupci mogu imati značajne razlike u pogledu toga kako se i kada ova prava ostvaruju.
Zaposleni imaju mogućnost da se zaštite kroz različite pravne mehanizme, bilo putem prijavljivanja svojih potraživanja u stečajnom postupku ili pokretanjem radnih sporova. Razumevanje tih opcija može pomoći u očuvanju njihovih prava u kritičnim trenucima.
S druge strane, poslodavci su obavezni da poštuju zakonske procedure i plate dugovanja prema zaposlenima. Nepoštovanje ovih zakona može dovesti do ozbiljnih posledica za firmu, uključujući odgovornost pred nadležnim organima.
Poznavanje prava zaposlenih tokom stečaja i likvidacije, kao i mogućnosti koje zakon pruža, ključno je za osiguranje pravične naplate i zaštite interesa svih strana.
U pravu privrednih društava Crne Gore, stečaj i likvidacija predstavljaju dva različita pravna postupka koji vode ka istom cilju – prestanak poslovanja firme, ali pod različitim okolnostima i sa različitim posledicama po zaposlene.
Stečajni postupak se pokreće kada je pravno lice postalo nesolventno, tj. nije u mogućnosti da redovno izmiruje svoje novčane obaveze. Pokreće ga sud, najčešće na predlog povjerioca, same firme ili poreske uprave.
U postupku stečaja imovina firme se unovčava, a povjerioci (među kojima su i zaposleni) se namiruju u zakonom propisanom redosledu. Radni odnosi prestaju odlukom stečajnog upravnika, a zaposleni postaju povjerioci iz radnog odnosa.
➡ Zaposleni u stečaju imaju status prioritetnih (povlašćenih) povjerilaca, što znači da se njihova potraživanja (npr. za plate, doprinose, otpremnine) isplaćuju prije ostalih obaveza, ako postoji imovina.
Likvidacija se sprovodi kada osnivači ili organi upravljanja odluče da dobrovoljno ugase firmu, bez da postoji nesposobnost plaćanja. Ovaj postupak je u pravilu mirniji i jednostavniji.
U toku likvidacije, firma izmiruje obaveze prema povjeriocima i zatim se briše iz registra. Ako postoje zaposleni, poslodavac im mora uručiti redovan otkaz uz poštovanje zakonskog otkaznog roka i prava na otpremninu ako su ispunjeni uslovi.
➡ Za razliku od stečaja, u likvidaciji firma funkcioniše dok se ne okončaju svi poslovi, uključujući i obaveze prema zaposlenima.
Stečaj podrazumeva nesolventnost i intervenciju suda
Likvidacija se sprovodi dobrovoljno, bez potrebe za sudskim postupkom (osim u nekim slučajevima)
U postupcima stečaja i likvidacije, prestanak radnog odnosa zaposlenih nije automatski – on nastupa u skladu sa pravilima Zakona o radu i posebnim pravilima Zakona o stečaju Crne Gore.
Kada sud donese rješenje o otvaranju stečajnog postupka, svi pravni poslovi firme preuzimaju se pod nadzorom stečajnog upravnika. Ovaj organ ima ovlašćenje da:
donese odluku o raskidu ugovora o radu,
obavijesti zaposlene o datumu prestanka radnog odnosa,
ispoštuje propisane rokove i obaveze iz Zakona o radu.
Stečajni upravnik mora da:
obavijesti zaposlene o prestanku radnog odnosa najkasnije 5 dana prije njegovog nastupanja (osim ako je drugačije propisano),
omogući ostvarenje prava na otkazni rok i otpremninu, ako za to postoje zakonski uslovi,
dostavi potvrde o zaposlenju i zaradi, kao i prijavu potraživanja u stečajnu masu u ime zaposlenih, ako je to moguće.
➡ Iako prestaju da rade, zaposleni postaju povjerioci sa pravom na naplatu svojih potraživanja.
Kod likvidacije, firma formalno nije nesolventna – dakle, još uvijek ima obavezu da uredno reguliše odnose prema zaposlenima.
Poslodavac (ili likvidacioni upravnik) je dužan da:
uručuje redovan otkaz ugovora o radu,
ispoštuje otkazni rok (obično 30 dana, osim ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno),
obračuna i isplati otpremninu, ako zaposleni ima pravo na nju (npr. više od 2 godine staža),
isplati zaostale zarade, doprinose i druga primanja.
➡ Ključna razlika je u tome što u likvidaciji poslodavac sam vrši raskid radnih odnosa, dok je u stečaju to uloga stečajnog upravnika.
U oba slučaja, poslodavac je obavezan da o raskidu ugovora obavijesti Zavod za zapošljavanje, a zaposleni imaju pravo da se prijave za novčanu naknadu i posredovanje pri zapošljavanju.
Kada firma u Crnoj Gori ulazi u postupak stečaja ili likvidacije, zaposleni se nalaze u posebno osetljivom položaju. Ipak, zakoni im pružaju određeni nivo zaštite i prava koja treba dosledno poštovati.
Zaposleni čiji radni odnos prestane zbog otvaranja stečaja imaju pravo da:
prijave potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćene zarade, doprinosi, neisplaćene otpremnine),
budu prioritetno namireni iz stečajne mase kao povlašćeni povjerioci – ispred većine drugih povjerilaca,
dobiju potvrdu o prestanku radnog odnosa, potrebnu za ostvarivanje prava kod Zavoda za zapošljavanje i socijalnog osiguranja,
u određenim slučajevima, ostvare pravo na naknadu za nezaposlene preko Zavoda.
Ukoliko se tokom stečaja firma nastavi sa radom (reorganizacija), zaposleni mogu biti privremeno zadržani, ali uz nove ugovore i uslove.
Zaposleni u firmi koja ide u likvidaciju imaju ista prava kao i kod redovnog otkaza:
pravo na otkazni rok (najčešće 30 dana),
pravo na otpremninu ako su ispunjeni uslovi (npr. minimalno 2 godine staža kod poslodavca),
pravo na obračun i isplatu svih zaostalih primanja, uključujući plate, prekovremeni rad, regres itd.,
pravo na prijavu kod Zavoda za zapošljavanje radi ostvarivanja pomoći.
Ukoliko firma u likvidaciji ne ispoštuje svoje obaveze prema zaposlenima, oni mogu podneti tužbu nadležnom sudu ili prijavu inspekciji rada.
Bez obzira na to da li se radi o stečaju ili likvidaciji, preporučuje se da zaposleni:
sačuvaju svu dokumentaciju o zaposlenju i primanjima,
kontaktiraju stečajnog ili likvidacionog upravnika,
prijave svoja potraživanja u zakonskom roku,
i po potrebi – potraže pravnu pomoć.
Prestanak radnog odnosa zbog stečaja ili likvidacije firme ne oslobađa poslodavca obaveze da isplati zarade, doprinose i otpremnine. Međutim, način isplate i redosled naplate razlikuju se u zavisnosti od vrste postupka.
Nakon otvaranja stečajnog postupka, imovina firme prelazi u tzv. stečajnu masu, kojom upravlja stečajni upravnik. On je zadužen za:
evidentiranje svih potraživanja zaposlenih,
raspodjelu sredstava prema zakonskom redu prioriteta,
podnošenje završnog izvještaja sudu.
Zaposleni imaju prioritetni status – svrstani su među povlašćene povjerioce. To znači da njihova potraživanja (npr. neisplaćene zarade i otpremnine) imaju prednost prilikom isplate iz stečajne mase.
➡ Ako u stečajnoj masi nema dovoljno sredstava, zaposleni ne dobijaju puna potraživanja – mogu se naplatiti samo djelimično ili nimalo, u zavisnosti od visine raspoložive imovine.
Kod likvidacije, firma još uvijek raspolaže svojom imovinom i može namiriti obaveze prema zaposlenima prije nego što se izbriše iz registra.
Obaveze prema zaposlenima uključuju:
isplatu zaostalih plata i naknada,
obračun i isplatu otpremnine ako su zaposleni stekli pravo,
uplatu svih doprinosa za socijalno i penzijsko osiguranje.
Ukoliko firma ne isplati potraživanja do trenutka brisanja iz registra, zaposleni mogu tražiti sudsku zaštitu, a odgovornost može pasti i na vlasnike ili direktore, u slučajevima namjernog izbjegavanja obaveza.
U Crnoj Gori ne postoji državni garantni fond koji bi isplaćivao potraživanja zaposlenih u slučaju da stečajna masa nije dovoljna. Zbog toga je pravovremena prijava potraživanja ključna za zaštitu prava zaposlenih.
Zaposleni čija potraživanja nisu izmirena do trenutka otvaranja stečaja imaju pravo da ih prijave u okviru stečajnog postupka. Pravilna i blagovremena prijava ključna je za ostvarivanje prava na isplatu iz stečajne mase.
Pribavljanje obavještenja o stečaju
Nakon što Privredni sud donese rješenje o otvaranju stečaja, u oglasu se navodi:
datum otvaranja stečaja,
rok za prijavu potraživanja (najčešće 30 dana),
podaci o stečajnom upravniku.
Sastavljanje prijave potraživanja
Zaposleni podnosi pismenu prijavu potraživanja, koja treba da sadrži:
lične podatke zaposlenog (ime, adresa, JMBG),
osnov potraživanja (npr. neisplaćene zarade, otpremnina, prekovremeni rad),
iznos potraživanja (po mogućstvu dokumentovan obračunom),
naznaku da je u pitanju povlašćeno potraživanje.
Dostavljanje prijave stečajnom upravniku i sudu
Prijava se dostavlja:
direktno stečajnom upravniku, i
Privrednom sudu koji vodi postupak.
Prijava mora biti dostavljena u roku – kašnjenje može dovesti do gubitka prava na isplatu.
Priložite kopije ugovora o radu, obračune plata i druge dokaze.
Ako imate više osnova (zarade + otpremnina), jasno ih razdvojite.
Za pomoć u sastavljanju prijave poželjno je konsultovati pravnika ili sindikat.
Zaposleni imaju zakonski prioritet u naplati, ali:
potraživanja se isplaćuju samo ako ima dovoljno sredstava u stečajnoj masi,
u slučaju spora, sud odlučuje o priznavanju potraživanja.
Iako oba postupka – stečaj i likvidacija – podrazumijevaju prestanak poslovanja firme, status zaposlenih, njihova prava i način isplate potraživanja značajno se razlikuju.
Kada firma uđe u stečajni postupak, rješenjem Privrednog suda se automatski:
prekidaju svi radni odnosi,
započinje upravljanje imovinom od strane stečajnog upravnika,
zaposlenima se priznaje pravo da prijave potraživanja (zarade, otpremnine, neiskorišćeni odmori…).
Zaposleni su ovdje pasivni povjerioci – nemaju pravo odlučivanja, ali imaju prioritet u naplati potraživanja.
Kod likvidacije, firma ne mora odmah da prekine sve radne odnose. Zavisno od plana likvidacije:
firma može zadržati dio zaposlenih do završetka procesa,
ugovori se mogu sporazumno raskinuti ili otkazati uz poštovanje rokova i isplatu otpremnine.
Zaposleni u likvidaciji mogu aktivno pregovarati o uslovima prestanka radnog odnosa, a firma je dužna:
da isplati sve zaostale obaveze,
da ispoštuje zakonske rokove za otkaz.
Kada firma ulazi u stečaj, sud imenuje stečajnog upravnika koji odlučuje o daljoj sudbini zaposlenih. Radnici mogu ostati bez posla odmah ili nastaviti da rade do okončanja postupka, u zavisnosti od toga da li firma nastavlja sa ograničenim poslovanjem.
Otpremnine i zaostale zarade – Ako firma nema novca, zaposlenima se isplaćuje deo ili ceo dug iz stečajne mase (novac dobijen prodajom imovine firme).
Prijava potraživanja – Zaposleni imaju pravo da podnesu zahtev za isplatu neisplaćenih zarada stečajnom upravniku ili nadležnom sudu.
Državni fondovi za zaštitu radnika – U nekim zemljama postoji fond iz kojeg se isplaćuju minimalne zarade radnicima firmi u stečaju.
Aspekt | Stečaj | Likvidacija |
---|---|---|
Prekid radnog odnosa | Automatski | Zavisi od odluke poslodavca |
Upravljanje imovinom | Stečajni upravnik | Likvidacioni upravnik ili poslodavac |
Isplata zarada/otpremnina | Iz stečajne mase | Direktno od firme |
Uloga zaposlenih | Pasivni povjerioci | Aktivni učesnici u pregovorima |
Naplata potraživanja | Po redu prioriteta iz mase | Direktna, ako firma ima sredstva |
Pravna zaštita | Stečajni sud | Opšti sud (radni sporovi) |
Ukoliko zaposleni ne ostvare pravo na isplatu zarada, otpremnine ili drugih naknada tokom stečaja ili likvidacije, i dalje postoje određeni pravni mehanizmi kojima mogu pokušati da zaštite svoja prava.
Ako potraživanje nije namireno u okviru stečajnog postupka, to znači da:
u stečajnoj masi nije bilo dovoljno sredstava za isplatu svih obaveza,
potraživanje je možda osporeno ili nije pravilno prijavljeno.
U ovom slučaju zaposleni ne mogu pokretati tužbe protiv firme, jer ona više ne posluje. Međutim, mogu:
🔸 Tužiti odgovorna lica (direktora, osnivače) ako postoji osnov za ličnu odgovornost, npr:
u slučaju zloupotrebe prava,
ako je došlo do namjernog oštećenja zaposlenih,
ako su namjerno prikrili imovinu ili izvršili nezakonite radnje.
🔸 Prijaviti firmu ili odgovorna lica nadležnim organima, kao što su:
Inspekcija rada (ako nisu poštovana radna prava),
Tužilaštvo (u slučaju osnovane sumnje na privredni prestup).
Ako tokom likvidacije zaposleni ne dobiju iznose koji im pripadaju, mogu:
pokrenuti radni spor pred nadležnim osnovnim sudom,
zahtijevati izvršenje protiv firme, ako su u posjedu pravosnažnog rješenja ili presude.
Važno: Tužba se mora podnijeti dok firma formalno postoji (pre brisanja iz registra).
Ako je firma izbrisana iz CRPS bez izmirenja obaveza prema zaposlenima, tada zaposleni mogu:
podnijeti zahtjev za naknadu štete, ako je odgovorno lice prekršilo zakon,
potražiti zaštitu preko Fonda rada (ako postoji sistemski mehanizam – u Crnoj Gori nije još razvijen kao u nekim EU državama).
Proces stečaja i likvidacije može biti veoma izazovan za zaposlene, koji često ostaju bez svojih potraživanja ili nisu u mogućnosti da ostvaruju svoja prava. Međutim, sa pravovremenim i pravilnim postupkom, zaposleni mogu zaštititi svoja prava i osigurati isplatu svojih potraživanja.
Prijavite potraživanje na vreme – Učestvujte u stečajnom postupku i prijavite svoja potraživanja prema stečajnom upravniku. Ovo je ključni korak za ostvarivanje prava na isplatu.
Pratite sve rokove – Poštujte rokove za prijavu potraživanja kako ne biste izgubili pravo na naplatu.
Konsultujte se sa pravnikom – Ako je potrebno, konsultujte se sa stručnjakom za radno pravo ili pravnikom specijalizovanim za stečaj i likvidaciju kako biste dobili pravnu zaštitu.
Razmislite o tužbi protiv odgovornih lica – Ako ste oštećeni radnjama koje su dovele do stečaja ili likvidacije, razmislite o mogućnosti tužbe protiv odgovornih lica.
Obavestite zaposlene na vreme – Transparentno komunicirajte sa zaposlenima o procesu likvidacije ili stečaja i njihovim pravima.
Postupite prema zakonima – Budite sigurni da poštujete sve zakonske obaveze prema zaposlenima, uključujući otpremnine, neisplaćene zarade i druge naknade.
Pripremite plan likvidacije – Ako firma ide u likvidaciju, razvijte plan koji uključuje mogućnost isplate obaveza prema zaposlenima pre nego što sredstva nestanu.
Iako stečaj i likvidacija predstavljaju kraj poslovanja preduzeća, prava zaposlenih i dalje moraju biti prioritet. S obzirom na složenost procedura, važno je da i zaposleni i poslodavci budu dobro informisani i postupaju u skladu sa zakonskim normama. Pravovremena prijava potraživanja i konsultacija sa stručnjacima mogu značajno doprineti ostvarivanju prava zaposlenih, a poslodavci koji poštuju zakone o radu mogu izbeći dodatne pravne komplikacije i zaštititi svoje poslovanje.