Svako ko vodi velike poslove hoće da plaćaju najniže poreze
Većina nacionalnih poreskih zakonodavstava priznaje pravo poreskom obvezniku da svoje poslovanje organizuje tako da plati manji porez.
Karakterističan je stav jednog sudije američkog Vrhovnog suda:
„Svako može organizovati svoje poslove tako da mu porezi budu što je moguće niži; niko nije obavezan da izabere ponašanje koje bi se najviše isplatilo Ministarstvu finansija; ne postoji čak ni patriotska dužnost da neko uveća svoje poreze.“
Ipak, sa druge strane, ova sloboda nije apsolutna
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.
Vrste zakonite poreske evazije:
- Legitimno izbjegavanje (minimiziranje) poreza – iskorišćavanje zakonom pružene poreske olakšice, uzdržavanje od potrošnje oporezivih proizvoda, substitucija oštrije oporezovanoh artikla blaže oporezovanim.
- Neprihvatljivo minimiziranje poreske obaveze – iako zakon nije prekršen, dolazi doonemogućavanja ostvarivanja ciljeva radi kojih je on donijet.
Porez po odbitku na isplate nerezidentima
- Obveznik poreza na dobit dužan je da obračuna, obustavi i uplati porez po odbitku na prihode isplaćene po osnovu:
– kamata, naknada za autorska prava i drugih prava intelektualne svojine, kapitalnog dobitka, naknada za zakup pokretne i nepokretne imovine, naknada poosnovu konsalting usluga, usluga istraživanja tržišta i revizorskih usluga, koje se isplaćuju nerezidentnom pravnom licu.
- Riječ je o apsolutnoj (neoborivoj) prezumpciji poreske evazije u slučaju ovih vrsta plaćanja prema inostranim pravnim i fizičkim licim